
Gospodo, jednu pijanu čašu Banatu!
Puna žuči, otrovane krvi i smeha, rumen njena rumenija mi je od pričešća, a ruka mi drhti više nego da dižem putir. Ponoć je, pustite me da nazdravim, i ja.
Prospem li vino po belom vašem čaršavu, ostaće na njemu rumen vinograda. Prospem li vino, zamirisaće beo čaršav kao sneg po žitu nevidljivom, ali niklom i ozelenelom. Gospodo, nazdravili ste svakom. Još jednu pijanu čašu mom Banatu.
Miloš Crnjanski („Apoteoza”, U: „O Banatu i o Banaćanima”)
