Teodor Pavlović je najznačajnija javna i kulturna ličnost iz Velikokikindskog dištrikta prve polovine 19. veka i jedan od najpoznatijih Srba u ondašnjoj Ugarskoj. On je u prvim redovima boraca koji su formulisali nacionalni program pred revoluciju 1848. godine. Kao novinar, publicista, književnik, uz to izdavač više novina, obnovitelj Matice srpske i njenog „Letopisa” i prvi profesionalni sekretar Matice, za života bio je cenjen kako među inteligencijom, tako i u narodu.
Matica se Todoru Pavloviću odužila ne samo spomenikom u Karlovu, već i spomen-bistom ispred zgrade Matice u Novom Sadu i svečanim portretom koji se nalazi u kancelariji sekretara Matice srpske.
Kikindski intelektualci 70-ih i 80-ih godina 19. veka, još za vreme studija u Pešti, upoznali su se sa delom Teodora Pavlovića. Oni su visoko su cenili njegov doprinos ukupnom razvoju kulture i prosvete srpskog naroda. Ne samo da su osnovali odbor za proslavu, već su i sakupili novac za otkrivanje spomenika i organizovali veliku nacionalnu svečanost u Karlovu. Bila je to najveća javna manifestacija u ovom kraju posle održavanja četvrte skupštine Ujedinjene omladine srpske u Kikindi 1869. godine.
Ova knjiga je rezultat mog nastojanja da kroz jedan veliki nacionalni događaj, kao što je bilo otkrivanje spomenika Teodoru Pavloviću u Karlovu, približim današnjim generacijama ljude onog vremena koji su pohrlili u Karlovo da prisustvuju svečanosti i da se upoznaju sa likom i delom književnika, publiciste i novinara Teodora Pavlovića koji je tada ušao u legendu.
Iz Predgovora
Dušan Dejanac
Niko pre Dušana Dejanca nije iz ovog podneblja dao srpskoj istoriji koliko on. Privlastio je prošlost Dištrikta i severnog Banata uhom i okom, od smisla prigramzio kao gazda najveće altruističke duhovne sazdanosti. On odavno slovi za kikindskog istorijskog stvaraoca broj jedan! Njemu ništa nije zaklonjeno na istraživačkom putu, njegovoj ruci sve je domašno i domaknuto.
Dušan Dejanac je malogospojinski dan 1888. godine (20. septembar) iskoristio da dodirne sav život velikog Srbina Teodora Pavlovića, rano zapaženog po ogromnoj energiji duha, po službi knjizi i nauci, stvaraoca koji je stojički podnosio udarce i ožiljke života, svestan da mu niko ne može uzeti onoliko koliko on drugima može dati.
Iz Recenzije
dr Spasoje Grahovac