Dvojezično, srpsko-nemačko, izdanje celokupnog pesničkog dela Branka Miljkovića. Na nemački preveo Johan Lavundi.
***
Pesnik svetske klase Branko Miljković (1934-1961) je već decenijama kult-figura jugoslovenske posleratne lirike i spada bez sumnje i u svetsku elitu lirike 20. veka. Svoju prvu zbirku pesama „Uzalud je budim“ je dvadesettrogodišnji student filozofije Miljković objavio 1957. godine u Beogradu, što ga je otprve učinilo slavnim. 1959. godine objavljuje zajedno s mladim crnogorskim pesnikom Blažom Šćepanovićem (1934-1966) zbirku „Smrću protiv smrti“, a 1960. godine zbrirku „Vatra i ništa“, za koju iste godine dobija Oktobarsku nagradu grada Beograda. Od vlasti visoko cenjen, imao je sa istima i problema, jer je odbijao da pristupi Partiji, što je 1960.
godine dovelo do toga – pri čemu je nesumnjivo i zavist bila u pitanju! – da su mu mnogi prijatelji okrenuli leđa. Razočaran, napušta Beograd i preseljava se u Zagreb, gde preuzima funkciju urednika kulturne redakcije Radio Zagreba.
Tamo u jesen 1960. godine objavljuje svoju poslednju zbirku „Poreklo nade“.
U noći između 11. i 12. februara 1961. godine je Branko Miljković pronađen mrtav u Zagrebu. Pravi uzrok njegove smrti do danas nije rasvetljen. Službena verzija navodi kao uzrok samoubistvo vešanjem, mada svi pokazatelji navode na ubistvo.
Johan Lavundi