Prva pomisao, koja se sama po sebi nameće pri započinjanju čitanja ove knjige, je da je ona nastavak Vlahovićeve, na više jezika prevedene zbirke pesama „Moj gospode“; već zbog manje-više identičnog početnog stiha: „U mojoj kući na kraj sela …“ („Moj san je stvarnost“) i „Moja kuća na kraj sela …“ („Moj gospode“). Ali najkasnije pri čitanju druge od pet pesama, tj. ciklusa pesama, od kojih se zbirka sastoji, čitaocu postaje jasno, da ova zbirka nije nastavak prethodne, već da ona ponovo počinje tamo gde je i prethodna počela. Dakle, isto mesto polaska, isti cilj (potisnuti i skriveni Bog u nama), ali ne ista, već paralelna šina. Ako je na prvoj šini išla još sama lokomotiva, onda sada, na ovoj drugoj, ide cela kompozicija, što je i osnovna razlika između ovih dveju veoma srodnih knjiga!
Ova knjiga, koja se pred nama odmotava poput pergamenta, otkrivajući nam celu vaseljenu u jednoj kapi paorske krvi, je napisana jednostavnim stilom, u uskim stihovima, po principu manje je više i ona u čitaocu budi apetit na više.
Poznavajući Radovana Vlahovića, njegovu dinamiku i neiscrpnu stvaralačku energiju, čvrsto sam ubeđen u to, da na to „više“ nećemo morati dugo da čekamo!
Iz mojih usta u božje uši.
Izvod iz recenzije
Johann Lavundi
Njegoš će kasnije zapisati da se to čita iz knjige nastale (usmeno pripovedanje i epika) „iz glave cijela naroda“.
Otuda i naša zapitanost „sučim ćemo pred knjaza“, pesnik kaže – pred svevišnjeg, kad je čovek na zemlji stvorio haos. Zato arhaični bunt prema svakom vlastitom ništavilu deluje kao krik, mada Vlahović potpuno smireno „Plete povodac za haos“ (završni ciklus ove knjige) verujući iz svoje misaone bistrine da može Njega, haos, izvesti pred Svevišnjeg a on zna šta mu je dalje činiti…
A kamo bi drugde? Mnogo je truda poezija učinila da bi pred taj čin dovela haos ili surovost. Rekli bi da je to bio nužan čin i da se to jednom moralo desiti. Radovan Vlahović je imao tu pesničku snagu da učini neumoljivu nužnost jer se, konačno, svi moramo naći pred kosmičkom strogošću kako bi među sebe uveli red. Otuda je ovo važna knjiga, sa dosta prave ljubavi prema čoveku ali i puna tumačenja gnostičkog životnog kovitlaca. Iz njega se izgleda nije moglo drugačije no snom, maštom ili imaginarnim prosedeom, i tek je to, čini mi se, sada jedna podnošljiva stvarnost.
Izvod iz recenzije
Milijan Despotović