Očigledno pitanje koje sad treba da postavimo je: zašto tumačenje ovako bezazlenog sna mora da vodi do seksualnog motiva, tj. da se odnosi na stid i nezadovoljstvo izgledom tela? Pa, zato što je to tema kod nje koja, na neki način, izbegava da se uputi u normalne tokove simbolizacije, jezika, za razliku od momenata o štimovanju klavira, ili skidanju jakne. U pitanju je označitelj kojem nedostaje sopstveno označeno. To je stvar koja se dakako primećuje, ali oko koje je nezgodno bilo šta reći, a kamoli na to skrenuti pažnju da je problem (’naravno da ti ništa ne fali’, itd.). A ukoliko pak to učinim, odgovoriće mi se jednim uzaludnim pokušajem njegovog prevazilaženja (’ako me zaista voliš, prihvatićeš me ovakvu kakva sam’ i sl.). Na ovaj način, tema kao da sebe zaobilazi koristeći druge označitelje i otvarajući gomilu novih karika u lancu koje se brane i udaljuju od praznine u shematizaciji. A celine koje dolaze na mesto ovih su u odnosu na to bezazlene, i obične, baš kakav je i materijal ovog sna (’zamisli, sanjala sam jebeni klavir…’). Međutim, to sve ukupno uopšte nije bezazleno! Jer to je ista ona stvar zbog koje će neko malo-malo da promeni raspoloženje, okrenuti se i odreagovati prisilnom neurozom, bez ikakvog, ili dajući neko trivijalno i glupo objašnjenje (’opet je učinila nešto što ne mogu da razumem’).
(odlomak)